karta (latinski charta, od grčkog χάρτης: list papirusa ili papira).
1. U razgovornoj uporabi, listić papira (obično čvršćeg) za različite svrhe: poštanska dopisnica, razglednica, priznanica za plaćeni prijevoz, ulaznica, za kartanje i sl.
2. Zemljovid, umanjen, uvjetno deformiran kartografski prikaz zakrivljene Zemljine površine i ostalih nebeskih tijela u ravnini. Prema Međunarodnom kartografskom društvu, karta je kodirani prikaz geografske stvarnosti koji prikazuje izabrane objekte i svojstva, a rezultat je autorove (kartografove) kreativnosti i odabira. Primjena računala u kartografiji svakim je danom sve veća pa mnogi kartografi pohranjuju podatke u digitalnom obliku. Konvencionalne karte na papiru mogu se izravno vidjeti i imaju čvrstu opipljivu realnost pa se nazivaju realnim kartama. Karte koje nemaju jedno ili pak oba navedena svojstva nazivaju se virtualnim kartama. Zakrivljena površina Zemlje ne može se prikazati u ravnini bez deformacija. Vrsta i stupanj deformacije ponajviše ovise o izboru kartografske projekcije. Karta je važan izvor prostornih informacija pa ona mora imati odgovarajuću točnost, sadržajnu cjelovitost i estetsku oblikovanost. Neke stare karte zbog svoje iznimne umjetničke oblikovanosti vrjednuju se kao vrhunska umjetnička djela. Karte se prema sadržaju dijele na topografske i tematske. Na topografskim kartama prikazani su svi općegeografski elementi (reljef, vode, vegetacija, naselja, prometnice i granice), dok je na tematskim kartama jedan ili više elemenata posebno istaknut, ovisno o tematici koju karta prikazuje. Topografske karte koriste se u prostornom i urbanističkom planiranju, izradbi većih tehničkih projekata (npr. projektiranje cesta), pri upravljanju velikim gospodarskim objektima, a posebno su važne za vojne potrebe. Topografska karta pojednostavnjenoga, reduciranog sadržaja, koja služi kao osnova za izradbu tematske karte, naziva se temeljna karta. Tematske karte upotrebljavaju se u mnogim područjima ljudske djelatnosti, a ovisno o namjeni i objektu prikaza dijele se na geološke, pedološke, meteorološke, hidrološke, vegetacijske, demografske, prometne, školske, političke, povijesne, jezične, vojne i dr. Pojavljuju se i uz tekst u znanstvenoj literaturi (enciklopedije, leksikoni, priručnici, udžbenici) i u dnevnom tisku, a radi tumačenja ili dokazivanja određenih postavki. Termin tematska karta koristi se od 1934. godine i zamijenio je naziv specijalna, odnosno primijenjena karta. Najčešća je podjela karata ona prema mjerilu. Postoje karte najkrupnijeg (do 1 : 10 000), krupnog (od 1 : 10 000 do 1 : 100 000), srednjeg (od 1 : 100 000 do 1 : 1 000 000) i sitnog mjerila (od 1 : 1 000 000). Osim riječi karta, u upotrebi je i izraz plan. Planovi su karte najkrupnijega mjerila (katastarski planovi, planovi gradova). Karte krupnoga mjerila nastaju kao rezultat izravne geodetske izmjere zemljišta, a karte sitnoga mjerila smanjivanjem karata krupnoga mjerila uz kartografsku generalizaciju sadržaja. Topografske karte mjerila sitnijeg od 1 : 500 000 nazivaju se korografskim ili geografskim preglednim kartama. Ovisno o mjerilu one se dijele na karte država, regija, kontinenata i Zemlje. Posebnu skupinu karata čine pomorske karte i karte neba (astronomske karte). Pomorska karta kartografski je prikaz određenoga plovnog područja, a služi za određivanje položaja, kursa i nesmetanu plovidbu. Najčešće se izrađuje u Mercatorovoj projekciji. Obiluje hidrografskim podatcima (izobate, oblici morskoga dna, morske struje), dok od kopna prikazuje samo obalni pojas. Pomorske karte dalje se dijele na navigacijske, pomoćne i informativne karte. Prema mjerilu, odnosno prostranstvu koje zahvaćaju navigacijske karte podijeljene su na generalne, kursne, obalne i planove luka. Generalne karte upotrebljavaju se za određivanje ruta, a kursne i obalne neposredno za plovidbu. Obalne karte i planovi luka sadržajno su bogatiji.
Službene ustanove u Hrvatskoj koje se bave kartama jesu: Državna geodetska uprava (u djelokrugu koje su službene karte), Hrvatski hidrografski institut (u djelokrugu kojega su pomorske karte) i Geodetski fakultet (u djelokrugu kojega su znanstveni pristup i izobrazba). Hrvatsko kartografsko društvo utemeljeno 2001. okuplja sve ustanove i pojedince koji se na bilo koji način bave kartama.
Karta neba (astronomska karta) prikaz je jednoga dijela ili cijele nebeske sfere. Na karti se označavaju područja zviježđa, zvijezde, skupovi zvijezda, maglice, na nekima putanje Mjeseca, planeta, planetoida, kometa i meteora, te zodijačka svjetlost. Osim mreže koordinatnih linija, označavaju se i ekliptika, galaktička ravnina, galaktički polovi i galaktičko središte itd. Skup karata neba čini zvjezdani atlas.
Karte drugih svjetova. Postoje karte Mjeseca (selenografske karte) i karte Marsa, Venere i Merkura, Jupiterovih i Saturnovih prirodnih satelita i dr. Prve karte Mjeseca nastale su u XVII. st. na temelju vizualnih opažanja. Danas vrlo precizne topografske karte planeta i satelita nastaju iz podataka dobivenih snimanjem s pomoću svemirskih letjelica.
